"Sine, uključi klimu, pohujem tikvice, da izvuče dim iz kuhinje" - reče mama Njegoš. Uključih klimu ali ostavih jedan prozor otvoren, ipak, klima nije aspirator. Nije prošlo desetak minuta, oglasiše se sirene. Ku-ku, šta je sad, pomislih?! NATO nije, sredio nas je za vijek vjekova 1999. godine, da nije zbog dima iz kuhinje naše? Uključih tv tiranina, pretrčah kanale do lokalne TV Pančevo, a oni uživo sa krova tzv. zgrade ex Službe Društvenog Knjigovodstva udarili total gradskog parka, pa iznenada zumirali kamion hladnjaču, akcija, istovar robe. Opa, mora da je radnicima ispao jogurt ili se mleko prosulo & tako nešto? Nije, radnici najsporije moguće nose kutije kartonske sa takvom lakoćom kao da su prazne. Uključenje u studio, u studiju voditeljka, u gornjem desnom uglu piše OPASNOST, pre toga još nešto, a desno od voditeljke DOBRO JUTRO, tu negde je i časovnik, nešto oko 10h:
"Dragi gledaoci, kao što ste i sami mogli čuti, oglasile su se sirene za hemijsku opasnost, ostanite u stanovima i kućama, ne izlazite na ulice". Hm, a zašto ja čujem dečiju graju ispred zgrade, upitah se. Voditeljka staloženo nastavi: "Po nezvaničnim informacijama, od radnika, saznali smo da je u Azotari, oko devet časova, došlo do hemijskog akcidenta prilikom presipanja azotne kiseline u nenamensku cisternu. Žuti dim je krenuo ka gradu." Pogledah kroz prozor, ništa od dima, onjuših vazduh, opet ništa. Da, zagađenje se na Kotežu 2 izuzetno retko oseća. Vratih se tv prijemniku: "Od našeg novinara koji se nalazi u pančevačkoj Bolnici saznali smo da je jedna spremačica lakše povređena. Znači, spremačica u Azotari je zadobila lakše telesne povrede i to je, koliko nam je poznato, jedina povređena osoba..."
U studiju promene, Nevena Simendić, glavna i odgovorna TV Pančevo, svojom pojavom zaklonila je ono DOBRO JUTRO: "Imamo na vezi direktora Petrohemije, susedne fabrike... " Direktor se uključio nakon Neveninog drugog poziva-predstavljanja, pa se predstavio, pa rekao kako su preduzete sve potrebne zaštitne mere za zaposlene u Petrohemiji, da su na osnovu vetrokaza koji su u Petrohemiji postavljeni na sve strane, utvrdili da nema opasnosti po Petrohemiju jer vetar ne duva u njenom pravcu nego u pravcu Azotare, odnosno grada i sve u tom fazonu. Nevena je pohvalila direktora jer je izašao na lice mesta i tako to. Onda je voditeljka pristupila telefonskom uključenju i imao sam živaca da čujem četiri najbrže sugrađanke.
Citiram ih po sećanju, jednu za drugom: "Živim u ulici Dimitrija Tucovića, pila sam kafu sa komšinicom, kao i svako jutro, kad mi ona reče da ima osećaj da su joj oči male, a ja njoj da me oči peku... Živim na Kotežu 1, zatvorila sam prozore, da li je moguće da nam se ovakve stvari dešavaju uvek kad su politička previranja... Živim kod Crne mačke, osetila sam u vazduhu neprijatnost i ukus u ustima, odmah smo ušli u kuće... A što gradonačelnik Mihović uključuje sirene u deset časova kad se TO desilo u devet, mi smo žrtvovan grad..."
Pardon, dok sam izlazio iz dnevne sobe, gde je tv prijemnik na izdržavanju doživotne robije kod mame Njegoša, čuh voditeljku: "Da li ste nešto osetili, neprijatan miris?" i sugrađanku: "Osetila sam neprijatan miris i lupanje srca."
Nakon petnaestak minuta oglasile su se sirene za prestanak hemijske opasnosti. Mislim, ja ih ne raspoznajem nego je dopiralo iz tv prijemnika kog je mama pojačala do daske. Da, zaboravih, mama je sve vreme uzvikivala, crvena u licu: "Mamu vam! Lopovi! Sve ćete da nas potrujete! Lažete! Treba govnavu motku, pa po svima njima ali ćute svi! Životinje! Nije vam žao dece!" i pohovala tikvice.
Hm, Mawena (kćer) spava u sobi, Sinko je u školi (tamo nikad ne otvaraju prozore), Menda (supruga) radi u gradu preko Dunava ali u meni kipti bes i kipti i kipti i kipti. Bespomoćan sam, a tako bih uradio NEŠTO više od ovog teksta.
